SAVEZNA REPUBLIKA JUGOSLAVIJA

 

KOMITET ZA PRIKUPLjANjE PODATAKA O IZVRŠENIM ZLOČINIMA

PROTIV ČOVEČNOSTI I MEĐUNARODNOG PRAVA

Beograd

 

 

 

UBISTVA CIVILNOG STANOVNIŠTVA U KOZARSKOJ DUBICI

18. i 19. septembra 1995. godine

 

 

 

novembar 1998. godine

 

 Kozarska Dubica (ranije Bosanska Dubica) nalazi se na desnoj obali reke Une, koja je granica između Republike Srpske i Hrvatske. Leva obala Une bila je u sastavu Republike Srpske Krajine do 04.08.1995. godine kada je to područje zauzela Hrvatska vojska.

Sa područja Hrvatske vršena su do tada povremena granatiranja Dubice i okolnih sela.

Na dan 18.09.1995. godine oko 11 časova pripadnici Hrvatske vojske izvršile su prelazak preko Une i ušle na teritoriju Republike Srpske, na područje Kozarske Dubice. Hrvatski vojnici imali su šlemove na glavi i pancir košulje.

U ovom napadu učestvovali su pripadnici 2. gardijske brigade "Gromovi" i 17. 2. i 1. domobranske pukovnije. Posebnu ulogu u ubijanju civilnog stanovništva imala je udarna jedinica 2. gardijske brigade čiji je naziv "Crne mambe".

Tom prilikom pripadnici Hrvatske vojske ubijali su zatečene Srbe, civile, na koji su našli na pravcu svog nastupanja. Napad je bio usmeren u pravcu fabrike "Knežepoljka" (TIK), koja je u to vreme radila. Najviše ubijenih je bilo na platou ispred fabrike "Knežopoljka".

 

1

 

Tom prilikom bili su ubijeni sledeći civili:

 

Babić Mile, iz Kozarske Dubice, ul. Đakuma Avakuma br. 23 (Lička bb), rođen 12.03.1947. godine u Dubici, od oca Stojana i majke Dušanke, rođene Batajić, bio zaposlen u RO "TPPM". Dana 18.09.1995. bio je na poslu i kao civil je ubijen u svom vozilu od strane pripadnika hrvatske vojske iz vatrenog oružja (dokaz: 725/96-46, 727/96-10, 727/96-12, 727/96-31, 36/97-1, 300/98).

Bakić Miroslavka, iz sela Vrioci, Opština Bosanska Dubica, rođena 1960. godine u Bosanskoj Dubici, od oca Dušana, ubijena kod mosta (dokaz: 36/97-1).

Berberavić Dušan, penzioner, iz Verije, rođen 06.05.1934. godine u Živaji, Opština Kostajnica, od oca Milana i majke Ljubice, rođene Bivković, ubijen kada je naišao na hrvatske vojnike (dokaz: 727/96-23, 36/97-1).

Bobar Marinko, iz sela Verija, Opština Bosanska Dubica, rođ. 14.12.1943. u Banja Luci, ubijen kada je naišao na hrvatske vojnike kod starog školskog centra (dokaz: 36/97-1).

Bobar Milka, iz Malog Dvorišta, Opština Dubica, rođena 8.01.1953. godine u Knežici, od oca Gojka, teško ranjena 18.09.1995. godine u selu Knežica od čega je umrla 7. oktobra 1995. godine u Beogradu u bolnici (dokaz: 36/97-18).

Budimir Dragan, iz sela Špilje, dok se kretao na motorciklu presreli ga hrvatski vojnici i ubili (dokaz: 727/96-7, 727/96-41, 727/96-39, 727/96-52).

Budimir Miloš, iz Vrioca, rođen 07.07.1954. godine u Bosanskoj Dubici, od oca Milorada i majke Draginje, rođene Pekić, ubijen od strane hrvatskih vojnika kada je izašao iz svoje kuće (dokaz: 727/96-14, 727/96-45, 727/96-55, 36/97-1, 300/98).

Bukva Milorad, iz Komlenca, rođen 31.01.1961. godine u Bosanskoj Dubici, od oca Milana i majke Milice, rođene Burazer, ubijen u putničkom vozilu u kome se pošao po suprugu, a posle toga je vozilo zapaljeno, te je njegovo telo izgorelo (dokaz: 727/96-16, 727/96-30, 727/96-33, 727/96-47, 727/96-51, 36/97-1, 300/98).

Bulić Zoran, iz sela Bjelajci, rođen 18.04.1962. godine u Bosanskoj Dubici, od oca Ratka, ubijen u selu Gradina (dokaz: 727/96-56, 36/97-1, 300/98).

Vukmirović Branislav, mašinbravar, iz Kozarske Dubice, ul. M. Antića bb, rođen 29.03.1958. godine u Bosanskoj Dubici, od oca Nikole i majke Nevenke, rođene Petrović, zaposlen u RO TPPM Kozarska Dubica, nalazio se na svom radnom mestu gde je ubijen 18.09.1995. godine (dokaz: 725/96-46, 727/96-10, 727/96-31, 36/97-1, 300/98).

Grbić Miloš, iz sela Komlenac, rođen 25.11.1965. u Sisku, od oca Milana, ubijen u ul. Cara Lazara (dokaz: 727/96-52, 36/97-1, 300/98).

Dabić Milan (dokaz: 725/96-7).

Derikuća Dmitar, iz Dubice, ul. M. Antića bb, rođen 27.10.1952. u Bosanskoj Dubici, od oca Đura, ubijen i izgoreo u automobilu Milorada Bukve (dokaz: 727/96-47, 36/97-1, 300/98).

Dragaš Đuro, iz Kozarske Dubice, ul. Vidavdanska 70, rođen 15.07.1965. godine u Bosanskoj Dubici, od oca Save, ubijen kod preduzeća TIK (dokaz: 725/96-46, 36/97-1, 300/98).

Dragičević Draginja, iz sela Vrioci, bb, rođena 17.03.1919. godine u selu Špilja, od oca Jovana Nikoletića, bila je ranjena, pa ju je Dragan Slijepac povezao radi ukazivanja medicinske pomoći, ali su ga hrvatski vojnici zaustavili u ul. Majora Milana Tepića i sve ih poubijali (dokaz: 727/96-24, 727/96-39, 727/96-45, 727/96-53, 36/97-1, 36/97-18, 300/98).

Đurić Mirko, iz Kozarske Dubice, ul. Ustanička br. 35 rođen 17.07.1936. godine u Pruscima, Opština Bosanski Novi, od oca Save i majke Miljke, rođene Marinković, zaposlen u RO "TPPM" Kozarska Dubica, ubijen 19.09.1995. godine (dokaz: 300/98).

Zavišić Đorđe, iz Kozarske Dubice, rođen 01.04.1950. godine u Bosanskoj Dubici, od oca Srete, zaposlen u DRM, javio se telefonom kćerki staroj 11 godina da dolazi kući, ali je usput bio ubijen kod mosta (dokaz: 725/96-7, 727/96-33, 727/96-50, 36/97-1, 300/98).

Zakić Mlađen, tekstilni radnik, iz sela Vrioci bb, rođen 12.12.1935. godine u Jasenju, od oca Dušana i majke Jelice, rođene Čađo, ubijen kod starog školskog centra kada je izlazio iz fabrike u kojoj je bio na radnom mestu (dokaz: 727/96-15, 36/97-1, 300/98).

Zgonjanin Dušan, vozač, rođen 13.08.1946. godine u Zenici, od oca Stojana i majke Danice, rođene Knežević, sa stanom u ul. Prvomajska br. 7, zaposlen u RO "TPPM" Kozarska Dubica. Ubijen u putničkom vozilu koje je naišlo na zasedu hrvatske vojske u ul. Majora Tepića (dokaz: 727/96-10, 727/96-31, 36/97-1, 300/98).

Mataruga Đuka, nastanjen u ul. Vladimira Jovanovića bb, rođen 06.04.1939. godine u Bosanskoj Dubici, od oca Rada, zaposlen u DRM, ubijen 18.09.1995. godine (dokaz: 727/96-7, 36/97-1, 300/98).

Macura Milenko, iz Kozarske Dubice, ul. Vidovdanska 55, rođen 17.06.1959. god. u Bosanskoj Dubici, od oca Milenka i majke Kose, rođ. Radulović, bio zaposlen u RO "TPPM" Kozarska Dubica, nalazio se na svom radnom mestu i kada je otpočeo napad pošao je ka svojoj kući gde su mu bili deca. Ubijen je na ulici dok je pokušaovao da ukaže pomoć jednom ranjeniku kada su naišli hrvatski vojnici i ubili ga (dokaz: 727/96-18, 36/97-1, 300/98).

Mirnić Dragoslav, učenik, iz Kozarske Dubice, rođen 13.02.1978. godine u Bosanskoj Dubici, od oca Stanoja i majke Ljiljane, rođene Berić, hrvatski vojnici su ga ubili u ul. Majora Milana Tepića (dokaz: 727/96-54, 36/97-1, 36/97-18, 300/98).

Pokrajac Sreto, Petra Pecije bb, rođen 03.03.1958. godine u Bosanskoj Dubici, od oca Milana i majke Radosave, rođene Nikić, ubijen 18.09.1995. godine kod preduzeća TIK (dokaz: 727/96-16, 727/96-23, 36/97-1, 300/98).

Pralica Đuro, nastanjen u Špilja bb, rođen 02.04.1934. godine u Tuključanima, Opština Bosanska Dubica, od oca Miloša, ubijen kod Tekstilne industrije "Knežopoljka" kada je izašao iz fabrike (dokaz: 727/96-14, 727/96-15, 727/96-16, 36/97-1).

Puškar Ilija, iz Kostajnice, rođen 10.02.1949. u Kostajnici, ubijen 18.09.1995. godine, telo pronađeno u vodi (dokaz: 36/97-1).

Ranilović (Rašlavić) Milan, penzioner, iz Kozarske Dubice, ul. Majora Milana Tepića br. 106, rođen 12.05.1935. godine u Čelebincima, Opština Bosanska Dubica, od oca Pere i majke Kose, rođene Škara, ubijen u svom dvorištu (dokaz: 725/96-9, 36/97-1, 36/97-18, 300/98).

Reljić Svetozar - Svetko, iz sela Suvaja, Opština Kozarska Dubica, rođen 02.05.1934. godine u Suvaji, bio je zarobljen u Vriocima od strane pripadnika hrvatske vojske 18.09.1995. godine i posle strahovitog mučenja ubijen je u Hrvatskoj Dubici (dokaz: 727/96-17, 727/96-20, 36/97-4, 300/98).

Rokić Milan, iz sela Donja Gradina br. 57, rođen 01.01.1956. godine u Bosanskoj Dubici, od oca Mladena, ubijen u ulici Cara Lazara (dokaz: 36/97-1, 300/98).

Slijepac Dragan, iz Vrioca bb, Opština Kozarska Dubica, rođen 07.08.1953. godine u Bosanskoj Dubici, od oca Boška, zaposlen u TIK-u, ubijen 18.09.1995. godine kada je svojim kolima povezao kod lekara ranjene žene Draginju Nikoletić, Anku i Milku Crljenicu. U ulici Majora Tepića zaustavili su ih hrvatski vojnici i sve ih ubili (dokaz: 725/96-7, 725/96-22, 725/96-33, 725/96-45, 300/98).

Slijepčević Milenko, iz Dubice, ul. Miloša Obilića bb, rođen 1951. godine u Dubici, od oca Momčila, ubijen 18.09.1995. godine (dokaz: 36/97-1, 300/98)

Stegić Rade, inženjer, zaposlen u RO TPPM Kozarska Dubica, iz Kozarske Dubice, Ul. V. Jovanovića bb, rođen 15.09.1958. godine u Bosanskoj Dubici, od oca Dušana, ubijen u putničkom automobilu koje je naišlo na zasedu hrvatske vojske (dokaz: 725/96-7, 725/96-46, 727/96-10, 727/96-31, 36/97-1, 300/98).

Tumarac Petar, sa stanom u ul. Žarka Zgonjanina br. 17, rođen 12.07.1946. godine u Breziku, Opština Našice, od oca Steva i majke Perke, rođene Narandžić, zaposlen u Tekstilnoj industriji Knežopoljka, ubijen kod svog preduzeća (dokaz: 36/97-1, 300/98).

Tomas Mile, tesar, iz sela Suvaja, bb, rođen 15.04.1948. godine u Suvaji, Opština Bosanskoj Dubici, od oca Marka i majke Rose, rođene Popović, ubijen kada je eksplodirala granata u dvorištu OŠ "Sveti Sava" (dokaz: 727/96-52, 36/97-1, 300/98).

Trubarac Radovan, mašinski inženjer, iz Kozarske Dubice, ul. Desanke Maksimović bb (ul. Beogradska bb) rođen 08.02. (11.11.) 1953. godine u Mlječanici, Opština Dubica, od oca Radoja i majke Nevenke, rođene Popović, zaposlen u TPPM Kozarska Dubica, ubijen u putničkom vozilu u blizini fabrike Knežopoljka (dokaz: 725/96-7, 725/96-46, 727/96-11, 727/96-31, 36/97-1, 300/98).

Tubić Ranko, iz sela Ušivac, bb, Opština Kozarska Dubica, rođen 06.05.1965. u Bosanskoj Dubici, od oca Marinka, ubijen u ul. Cara Lazara (dokaz: 727/96-33, 725/96-52, 36/97-1, 300/98).

Ćibić Manda, rođena 13.12.1938 u Kozarskoj Dubici, od oca Vida, ubijena u vozilu sa mužem Petrom (dokaz: 725/96-46, 36/97-18, 300/98).

Ćibić Petar, penzioner, iz Kozarska Dubica, ul. Žrtava fašističkog terora br. 1, rođen 11.02.1934. godine u selu Ševarlije, Opština Bosanska Dubica, od oca Ljubomira, ubijen u putničkom vozilu na magistralnom putu Kostajnica-Kozarska Dubica (dokaz: 727/96-39, 36/97-1, 36/97-18, 300/98).

Ćirić Slobodan, tehničar, iz sela Međuvođa, bb, Opština Kozarska Dubica, rođen 22.09.1970. godine u Sisku, od oca Ratka i majke Mileve, rođene Milivojac, ubijen kod DP Predinica (dokaz: 727/96-33, 36/97-1, 300/98).

Ćušić Milenko, iz sela Hadžibair bb, rođen 13.02.1943. u Kotor Varoši, od oca Alekse, ubijen kod mosta (dokaz: 36/97-1, 300/98).

Hašić Muris, nastanjen u ul. Cara Lazara bb, rođen 25.02.1951. godine u Pirotu, od oca Ilijaza, ubijen 18.09.1995. godine (dokaz: 36/97-1).

Crljenica Anka, iz sela Mrazovci, bb, rođena 30.07.1923. godine u Ševarlijama, od oca Arsenija, bila je ranjena od granate pa ju je Dragan Slijepac svojim vozilom povezao radi ukazivanja medicinske pomoći, ali su ih u ul. Majora Milana Tepića zaustavili hrvatski vojnici i ubili ih (dokaz: 727/96-24, 727/96-39, 727/96-45, 727/96-53, 36/97-18, 300/98).

Crljenica Milan, iz Kozarske Dubice, ul. Majora Milana Tepića br. 134, rođen 22.05.1960. (1961.) godine u Dubici, od oca Miloša i majke Stojke, ubijen ispred svoje kuće (dokaz: 725/96-7, 36/97-1, 300/98).

Crljenica Milka, iz sela Mrazovci, rođena 12.07.1916. godine u Mrazovcima, od oca Rada, bila je ranjena, pa ju je Dragan Slijepac povezao radi ukazivanja medicinske pomoći, ali su ga hrvatski vojnici u ul. Majora Milana Tepića zaustavili i sve ih poubijali (dokaz: 727/96-23, 727/96-39, 727/96-45, 727/96-53, 36/97-18, 300/98).

Šipka Ranko, iz sela Bjelajci, Opština Kozarska Dubica, rođen 03.06.1956. u Bjelajcima, od oca Vlade, ubijen kod mosta (dokaz: 725/96-7, 36/97-1, 300/98).

Šuvak Aleksa, iz Kozarske Dubice, Hadžibair, rođen 03.05.1937. godine u Bosanskoj Dubici, od oca Luke, ubijen na mostu (dokaz: 725/96-7, 725/96-46, 36/97-1).

 

 

2

 

Prilikom ovog napada 18.09.1995. godine ranjeni su pored drugih i sledeći Srbi civili:

 

Bakić Ostoja, iz Kozarske Dubice, Dušana Silnog 72,

Bobar Milja, iz sela Knežica, ranjena dok se kretala na biciklu,

Bosančić Danijela, ranjena u skladištu u naselju "Puhalo",

Brdar Predrag, iz Kozarske Dubica, Prvomajska bb,

Gvozden Zoran, iz Kozarske Dubica, S. Jovanovića 26,

Gvozden Marinko, iz Kozarske Dubica, M. Antića,

Gligić Milan, iz Jošika, Opština Kozarska Dubica,

Danica Nada, iz Kozarske Dubica, M. Antića sl/7, teže ranjena i prebačena u bolnicu u Prijedoru,

Dragičević Draginja, kojoj je geler odbio levu ruku,

Dugajlić Biljana, ranjena u skladištu u naselju "Puhalo",

Đurić Mihajlo, iz Knežice, Opština Kozarska Dubica,

Kasapović Miloš, radnik iz Dubice, Miroslava Antića 68/5, rođen 19.12.1949. godine u Drakseniću, od oca Borka, koji je od zadobijenih povreda lečen u bolnici u Banja Luci i Beogradu mesec i po dana (dokaz: 727/96-44).

Knežević Stevo, limar iz Dubice, rođen 1965. godine, od oca Dragoljuba, ranjen u glavu (dokaz: 727/96-55).

Kondić Goran, ranjen na radnom mestu u portirnici fabrike Knežopoljka,

Kos Mirko,

Krnjajić Dragan, ranjen na radnom mestu u fabrici Knežopoljka, posle čega mu je ukazana pomoć u prijedorskoj bolnici,

Lazić Đuro, iz Kozarske Dubica, Majora Majora Tepića 69,

Latinović Radosava, iz Međuvođe, Opština Kozarska Dubica,

Maksimović Ilija, iz Međeđe, Opština Kozarska Dubica,

Milanković Miroslavka, iz sela Vrioci, Opština Kozarska Dubica, rođena 18.08.1956. godine u selu Vlaškovci, Opština Kozarska Dubica, od oca Dušana, posle ranjavanja odvedena od strane hrvatskih vojnika preko Une. Lečena u bolnici u Petrinji dve nedelje, a potom je bila u hrvatskim logorima sve do 16.02.1996. godine kada je razmenjena (dokaz: 727/96-41).

Milinović Miroslav, iz sela Johova, Opština Kozarska Dubica,

Milošević Slavica, ranjena u skladištu u naselju "Puhalo",

Miroslav Milan, iz K. Dubice, Kneza Mihajla 23,

Novaković Branko, iz sela Strigova, Opština Kozarska Dubica,

Rodić Mirko, poljoprivrednik, iz sela Novoselci, Opština Dubica, rođen 20.03.1966. godine u Bosanskoj Dubici, od oca Vuje, zbog rane na nozi lečen u bolnici u Prijedoru i Beogradu (dokaz: 727/96-25).

Rožić Stana, službenik, iz Vrioca, Opština Kozarska Dubica, rođena 16.04.1958. godine u Banja Luci, od oca Svetka, bila je ranjena i posle toga je lečena 10 dana u bolnici u Prijedoru i Banja Luci (dokaz: 727/96-29).

Ručanov Milan, iz Kozarske Dubice, Paje Grbića bb,

Slijepčević Draško, iz Kozarske Dubice, Trebinjska 27,

Stanić Nedeljko, iz Kozarske Dubice, Hajduk Veljkova 29,

Stanojević Milan, iz sela Koturovi, Opština Kozarska Dubica,

Stojaković Brane, iz sela Dizdarlije, Opština Kozarska Dubica,

Suzić Radenko, iz Kozarske Dubice, Kneza Miloša 25,

Tepić Ilija, iz Kozarske Dubice, Cara Lazara bb,

Tepić Milutin, iz Kozarske Dubice, Kirila Hadžića 19,

Tepić Mirko, iz Kozarske Dubice, Dušana Silnog 14,

Ćibić Milan, iz sela Špilja,

Ševo Predrag, iz Kozarske Dubice, Petra Pecije 10,

Štrbac Miroslav, iz sela Hadžibajir, Opština Kozarske Dubice,

 

 

3

 

Prilikom napada hrvatske vojske na Kozarsku Dubicu 18. septembra 1995. godine došlo je do velikih razaranja grada i okoline.

 

Od artiljerijske vatre oštećeni su ili uništeni sledeći objekti:

 

u SVETOSAVSKOJ ulici - stambena zgrada br 7 (znatno oštećena sa 10 projektila); zgrada br. 1 u kojoj je bila apoteka; zgrada u kojoj je bila biblioteka i radio stanica (polupana stakla, oštećena fasada i krov); zgrada br. 36 (oštećene poslovne prostorije); zgrada br. 31, gde se nalazi trgovina "Beko"(oštećene poslovne prostorije); zgrada dečjeg vrtića (oštećena, polupana stakla).

u Ul. VOJVODE PUTNIKA - prizemna kuća nepoznatog vlasnika; kuća Vase Karana; kuća Dragoljuba Tošića; kuća i lokal Milana Petkovića.

u VIDOVDANSKOJ ulici - pogođena prizemna kuća br. 6

u Ul. KNEZA MIHAJLA - pogođene prizemne kuće br. 20 i 22

u ĐURĐEVDANSKOJ ulici - pogođena prizemna kuća br. 8

u Ul. KOSOVSKIH JUNAKA - pogođena porodična kuća br. 7

u Ul. UGLjEŠE MILANOVIĆA - pogođena porodična kuća Nikolića

u Ul. VESELINA MASLEŠE - kuća br. 15 vlasništvo Ljubana Trubarca (potpuno izgorela)

TRG NIKOLE PAŠIĆA - znatno oštećena kuća Mirka Mijalkovića

u Ul. KNEŽOPOLjSKOJ - pogođene privatne kuće

u UNSKOJ ulici - privatna kuća Huseina Bećirevića (krov potpuno razrušen, a teže je oštećena i uništena unutrašnjost zgrade) i kuća Milana Stojnića.

u Ul. MILANA TEPIĆA - crpna stanica i zgrada br. 29

u Ul. CARA LAZARA - kuća Avdije Palića

u Ul. UROŠA PREDIĆA - kuće Ismeta Palića, Steve Skrobića, Perice Bundala, Milorada Kondića, Milutina Novakovića i Dragomira Dragaša

u Ul. BRAĆE RADIČEVIĆA - kuće Damjana Borojevića, Mirka Katića i Dragana Bašića

u Ul. MAJORA GAVRILOVIĆA - kuće Pere Šašljara, Ljubana Toromana i Dragana Ićitovića

u Ul. BRANKA RADIČEVIĆA - kuće Dragana Čupića, Milorada Čolića i Milinka Trivića

u Ul. SKENDERA KULENOVIĆA - kuće Miće Petrovića i Gojka Rožića

u Ul. VLATKA VUKOVIĆA - kuće Sime Pekića i Dževada Rahmanovića

u Ul. BRATSKIH KOMUNA - kuće Mile Mandić, Benzada Travančića, Sadbina Metića, Nedeljka Babića, Živka Gubića, Mirka Đenadića i dve kuće neidentifikovanih vlasnika

u Ul. MIROSLAVA ANTIĆA - kuće Slavka Latinovića, Vase Pejića i Mlinka Marina

u KNINSKOJ ulici - kuća Borislava Pekića

u Ul. DAVIDOV TRG - kuća Ćustića

u Ul. DOSITEJA OBRADOVIĆA - kuće Ljubice Kasabašić, Slobodana Gojića i Vinke Hodžić; kafić Dušana Kotarca; poslovne prostorije otkupne stanice

u Ul. MEŠE SELIMOVIĆA -kuće Borka Kotura i Ivana Kodaka

u USTANIČKOJ ulici - kuće Mare Kotarac, Darka Mišia i Marinka Hrnjaka

u Ul. DUŠANA SILNOG - kuća Pepe Faraga

u CVIJIĆEVOJ ulici - kuće Stanka Babića, Ilije Bjevića i Irfana Brkića

DOM ZDRAVLjA - u delu zgrade gde se nalazi dečji dispanzer i ginekologija (oštećen krov, fasada i polupana stakla)

zgrada OSNOVNOG SUDA - pet artiljerijskih projektila je pogodilo krov, a tri projektila unutrašnjost zgrade, gde se nalazi prostorija sudske pisarnice, krivične sudnice i kancelarija suda. U celosti je uništena krovna konstrukcija zgrade. Tom prilikom uništena je arhivska građa, zemljišne knjige, katasarski operat, tako da je rad suda u toj zgradi nemoguć.

zgrada GRADSKE OPŠTINE - pogođena sa tri projektila, jedan probio fasadni zid i naneo ogromne štete telefonskoj centrali koja više nije u funkciji.

OSNOVNA ŠKOLA "VUK KARADžIĆ", više projektila je palo u dvorište pa su razbijena stakla i oštećena fasada

OSNOVNA ŠKOLA "SVETI SAVA"

Školski centar "NIKOLA TESLA"

"ŠIPAD" fabrika nameštaja

FABRIKA "KNEŽOPOLjKA" - uništen krov u dužini od 20m u celosti

FABRIKA POLjOPRIVREDNIH MAŠINA - oštećen proizvodni pogon

SPORTSKA DVORANA - pogođena i oštećena

ZELENA PIJACA - palo je 8 artiljerijskih projektila koji su oštetili više objekata na pijaci

BENZINSKA PUMPA ARSENIĆA

PRIVATNE KUĆE: Dragana Ručanova, Milorada Španovića, Milana Ćibića, Miloša Nikoletića i Milorada Draganića

naselje PUHALO - pogođeno i oštećeno 6 stambenih zgrada

selo ŠPILjA - pogođene kuće: Milorada Nikoletića, Ranka Grbića, Ranka Burazera, Marinka Burazera, Milana Zakića, Milorada Bakića, Jefte Vukovića, Milana Dragićevića, Miloša Šekerca, Ilije Semunovića, Radenka Španovića i Boška Bijelića,

selo GRADINA - oštećene ili uništene kuće Đure Ninića, Marka Rokića, Branka Vukića, Drene Milošević, Milana Pjevića, Stojana Pjevića, Mile Batara, Vase Gačića, Dušanke Vukić, Bogdana Vukića, Kose Korice, Momira Španovića, Dragoja Korice i Dragana Korice; trgovina Draksenić

selo MEĐEĐA - kuće Mirka Kosovića, Milana Vidovića, Nenada Đekića, Slobodana Lončara i Milana Škondrića; farma Lipov greda (ubijeno 12 svinja)

selo DEMIROVAC - kuće Rade Babić, Mirka Rašića i Dragana Sladojevića

selo MEĐUVOĐE - kuća Radoslava Latinovića

selo KNEŽICE - kuće Nebojše Novakovića i Milana Dragojlovića; zgrada Zemljoradničke zadruge; Osnovna škola "Majka Knežepoljka"; fabrika "Knežepoljka"

UNIŠTENA PUTNIČKA VOZILA - "Jugo 55", reg. oznake PD 771-58; "Zastava 101" PD 101-83; "Reno 25" preduzeća "Mehanika"; "Folcvagen" PD 771-39; "Zastava 101" PD 785-86; "Zastava 101" PD 101-83; "Zastava 101" PD 100-33; "Lada" PD 728-48; "Jugo" PD 429-58; "Jugo koral" PD 756-56 (izgoreo); "Audi 80" bez registarske oznake (izgoreo); "Moskvič" PD 448-07 (izgoreo); "Moskvič" PD 441-30 (izgoreo)

Prema proceni uviđajne ekipe Osnovnog suda u Kozarskoj Dubici na sam grad je palo oko 4.000 artiljerijskih projektila.

 

 

4

 

O događajima od 18. i 19. septembra 1998. godine saslušani svedoci navode:

 

4.1. Svedok 727/96-20, rođen 1938. godine, pripadnik rezervnog sastava vojske Republike Srpske, svedoči:

...Ja i Svetozar Reljić smo upali u zasedu hrvatskih vojnika koji su nas zarobili i prevezli čamcem preko Une u selo Bačin na području Hrvatske Dubice. Odmah su nas vezali, pa su počeli da nas udaraju i da nas gaze nogama.

Ti hrvatski vojnici nosili su oznake "Crne mambe" i oni su nas odveli u zgradu šumarije u Hrvatskoj Dubici. Ispred te zgrade pretukli su nas tako da sam ja bio onesvešćen. Tu u zgradi šumarije pošto su nas ponovo strahovito istukli odveli su nas kod Josipa Batinovića kome nismo hteli da kažemo gde se nalaze naši položaji i on je tada rekao "vodite ih vani i radite od njih šta god hoćete". Posle toga vezali su nas konopcem, tako što su nam taj konopac stavili ispod vrata, a njegove krajeve preko leđa vezali za noge i ruke, pa ukoliko smo pomerali ruke ili noge konopac se stezao oko vrata. To su nazivali "kravatom smrti".

Posle toga zapalili su neku plastiku iznad naših glava tako da se ona topila i taj vreli materijal padao nam je na glavu i ramena i slivao se niz ruke i druge delove tela. Pri tome hrvatski vojnici su se smejali dok smo mi trpeli užasne bolove. Onda su nam naredili da pružimo ruke, pa su nas vrhovima noža udarali po rukama i pravili zasecanja noževima, pa su mi potom napravili rasekotinu preko čela. Napravili su mi rasekotinu i u predelu ušiju, glave i leđa. Skakali su mi sa čizmama po telu dok smo mi ležali i od toga sam imao prelom 7 rebara.

Pitali su mene i Svetozara da li znamo plivati, pa kada smo rekli da ne znamo saopštili su nam da ćemo plivati u Uni.

Tom prilikom Svetozar se udavio tom "kravatom smrti", pa su mi naredili da njegov leš vozim kolicima prema Uni.

Kada smo došli do Une ja sam uspeo da skočim u vodu dok su za mnom pucali i tom prilikom pogodili su me u nogu. Nekako sam uspeo da se spasem. Uspeo sam da preplivam Unu, pa su mi u Domu zdravlja u Dubici ukazali prvu pomoć, a kasnije sam bio u bolnici.

Ja sam ispričao samo deo onoga što sam doživeo od 18. septembra oko 16 časova kada su me zarobili, pa do sledećeg dana u ranim jutarnjim časovima. Više puta donosili su mi nož do oka i hteli da mi izvade oko. I danas kada se toga setim sve to preživljavam i ne mogu da spavam.

U jednom momentu zapretili su meni i Svetozaru da će nam dovesti lekara koji će nam ubrizgati neki otrov u venu, pa ćemo pričati sve ono što nismo želeli da kažemo.

Čak su i poslali jednog vojnika da pronađe tog doktora, ali ga on valjda nije našao...

 

4.2. Svedok 727/96-33 navodi:

...Ja sam se slučajno našao blizu fabrike Knežopoljka u Dubici 18. septembra 1995. godine. Hrvatski vojnici su ugledavši moje vozilo otvorili vatru po njemu. Tom prilikom moje vozilo bilo je svo izrešetano.

Hrvatski vojnici nosili su šlemove i na rukavima su imali natpis "crne mambe".

Tom prilikom poginuo je moj rođak Ranko Tubić, a video sam i mnoštvo tela drugih ubijenih Srba. Bilo je dosta ubijenih starijih ljudi i žena, među njima i Đoko Zavišić, Slobodan Ćirić, Dragan Slijepac, Milorad Bukva i drugi.

Posle povlačenja hrvatske vojske ostalo je 9 tela poginulih hrvatskih vojnika u borbi, kod kojih su bila lična dokumenta. Među njima bio je i Josip Macan koji je bio lični vozač Josipa Parage, a za povraćaj čijeg tela je bio lično zainteresovan Franjo Tuđman. Poginuo je i Dražen Pajsera, lični vozač Nikice Valentića, predsednika hrvatske vlade.

Ja sam video tela ubijenih Srba i uočio da je većina njih bila zadavljena nekom žicom i da su bili izmasakrirani. Video sam i telo jednog dečaka koji nije bio stariji od 15 godina. Pored njega su bile njegove izvađene oči. Ne znam njegovo ime...

 

4.3. Svedok 725/96-7, koja je rođena u Dubici 1963. godine, gde je i živela, svedoči:

...Napad na Dubicu od strane hrvatske vojske izvršen je 18. septembra 1995. godine posle 11 časova. Bila sam u svojoj kući. Sa mnom su bile moje kćerke, stare 4 i 7 godine. Pored mojih kćerki tu su bile i kćerke Milana Crljenice: mlađa od 8, a starija od 9 godina.

Hrvatski vojnici su prešli Unu. Oni su bili maskirani i namazani nekim bojama. Na levoj ruci njihove uniforme pisalo je "Crne mambe".

Ti vojnici su odmah kada su naišli meni i mojoj deci i deci komšije Milana Crljenice naredili da izađemo iz kuće i legnemo ispred kuće u travu. Tom prilikom pojavio se Milan Crljenica, pa su i njemu hrvatski vojnici naredili da legne.

Posle toga jedan od vojnika ispalio je Milanu nekoliko metaka u glavu pred njegovom decom koja su se nalazila u njegovoj neposrednoj blizini. Posle ubistva Milana ti vojnici naredili su meni da, sa mojim kćerkama i kćerkama Milanovim, pređem preko ulice do kuće Dese Pralice. Tu su nas zatvorili u jednu prostoriju i neredili da legnemo na pod i da ne smemo da se podižemo.

U toku boravka u toj kući mene je starija kćerka Milana Crljenice pitala da li će nas hrvatski vojnici ubiti i šta će biti ako nas ubiju. Videla sam da su deca bila strahovito uplašena. Ja sam joj objašnjavala da valjda nećemo biti ubijeni.

Bili smo u toj kući ceo dan i celu narednu noć, a sutradan hrvatski vojnici su se povukli.

Među hrvatskim vojnicima u uniformama "Crnih mambi" bile su i dve žene.

Hrvatski vojnici su na teritoriji Dubice ubijali i žene i starije ljude. Tako su ubijeni Đorđe Zavišić, Đuka Mataruga, Dragan Budimir, Ranko Šipka, Aleksa Šuvak, Dragan Slijepac, Radovan Trubac, Rade Stegić, Milan Dabić i drugi...

 

4.4. Svedok 725/96-46, svedoči:

... Ja sam bio u Kozarskoj Dubici 18.09.1995. godine kada su hrvatski vojnici sa leve obale Une, sa teritorije Hrvatske, izvršili napad na područje Dubice, na teritoriji Republike Srpske.

Pripadnici hrvatske vojske usmerili su napad prema fabrici Knežepoljka u kojoj je radila prva smena i u kojoj je bilo zaposleno oko 350-400 radnika. Pošto smo obavešteni da je tu bilo dosta ranjenika, ja sam kombijem, koji je imao vidnu oznaku crvenog krsta, krenuo sa druge strane fabrike da bih pomogao da odvezemo ranjenike. Primetio sam jednog starijeg čoveka koji se prezivao Tepić koji je bio ranjen, pa smo ga stavili u kombi i produžili dalje. Tada sam uočio hrvatske vojnike, koji su bili daleko od mene oko 30m. Oni su otvorili snažnu vatru iz pešadijskog oružja po vozilu. Naše vozilo je bilo onesposobljeno za dalju vožnju.

Video sam mnoštvo ubijenih civila koji su se nalazili u neposrednoj blizini fabrike Knežepoljka, ali njihovim telima nisam mogao da priđem.

Sutradan kad se hrvatska vojska povukla saznao sam da su na pravcu svog nastupanja ubijali sve civile, starce i žene koji su bili kod svojih kuća. Saznao sam da je ubijeno oko 45 civila. Među njima i Mile Babić, Rade Stegić, Radovan Trubac, Manda Ćibić, Đuro Dragaš, Branislav Vukmirović, Aleksa Šuvak i drugi.

Prilikom ovog napada uništen je ili oštećen veliki broj stambenih zgrada, fabričkih hala, a takođe i srednja škola "Nikola Tesla".

Pripadnici hrvatske vojske ranili su i oko 70 civila u Dubici...

 

4.5. Svedok 727/96-39, koja je rođena 1916. godine i po zanimanju je penzioner, svedoči:

...Ja sam 18.09.1995. godine bila kod svoje kuće u Kozarskoj Dubici. Oko 11 časova čula se snažna artiljerijska vatra i više granata palo je u blizini moje kuće, pa sam se ja sakrila u podrum. Posle kraćeg zadržavanja na vratima podruma pojavili su se hrvatski vojnici koji su uperili u mene oružje i naredili da izađem iz podruma. Tada sam bila okružena sa tridesetak hrvatskih vojnika. Pitali su me gde mi je muž i deca, pa sam im kazala da imam samo zeta i kćerku i da su oni u Nemačkoj, pa su mi hrvatski vojnici zatražili novac. Pretili su mi da će me ubiti ako im ne dam novac, a potom su ušli u kuću i tamo vršili pretres, psujući mi majku srpsku i majku četničku.

U jednom momentu videla sam kada je ulicom naišao jedan čovek na motorciklu, koga su hrvatski vojnici zaustavili. Kada im se približio pucali su u njega i ubili ga. Kasnije sam saznala da je to bio Dragan Budimir.

Kada su u toku noći hrvatski vojnici proterani na drugu obalu Une, ja sam u blizini moje kuće videla tela ubijenih Pere Ćibića i njegove snahe Draginje Nikoletić, Milke i Anke Crljenice. Bilo je i drugih tela na putu, u blizini fabrike Knežepoljka...

 

4.6. Svedok 727/96-26, navodi:

...Moga supruga Ranka Grbića, rođenog 1946. godine, zarobili su pripadnici hrvatske vojske 12.09.1995. godine kao pripadnika rezervnog sastava vojske Republike Srpske kada su izvršili napad na područje Kozarske Dubice. Moj suprug je zarobljen i odveden na teritoriju Hrvatske.

Preko Crvenog krsta sam obaveštena da je živ i da se nalazi u logoru Lora u Splitu...

 

4.7. Svedok 727/96-30, koja je rođena 1963. godine, navodi:

...Ja sam oko 11 časova 18.09.1995. godine vraćala iz Kozarske Dubice u svoje selo kada je otpočela strahovita pucnjava. Kada sam se našla blizu fabrike Knežepoljka uočila sam nekoliko vojnika koji su imali šlemove na glavama i pancir košulje. Oni su me zaustavili i tada sam shvatila da su to hrvatski vojnici. Primetila sam da su na rukavima imali natpis "Crne mambe". Naredili su mi da pođem sa njima i uveli me u kuću kod neke žene, gde sam ostala dok nisu proterali hrvatsku vojsku.

Kada su me hrvatski vojnici poveli prošla sam pored zapaljenih vozila i tom prilikom u jednom vozilu videla sam ubijenog Milorada Buhu koga sam od ranije poznavala.

U blizini je bilo 10-15 tela ubijenih ljudi. Uočila sam i jedno telo bez glave.

Prolazeći pored ubijenih hrvatski vojnici su im psovali majku srpsku i govorili da će svi Srbi biti tako poubijani...

 

4.8. Svedok 727/96-15 navodi:

...Ja sam bio među poslednjima koji su izašli iz fabrike Knežepoljka. Tom prilikom hrvatski vojnici ubili su Đuru Pralicu i Mlađena Zakića...

 

4.9. Svedok 272/96-16, radnik fabrike Knežepoljka, svedoči:

...Ja sam bio na radnom mestu kada je hrvatska vojska 18. septembra 1995. godine napala Kozarsku Dubicu. Mi smo provalili žičanu ogradu fabrike Knežepoljka kada su hrvatski vojnici ulazili u fabriku na glavnu kapiju.

U jednom momentu hrvatski vojnici bili su udaljeni od mene oko 50 metara i ja sam tada video da su ubili Đuru Pralicu...

 

4.10. Svedok 727/96-35, pripadnik policije u Kozarskoj Dubici, svedoči:

...Ja sam se 18.09.1995. godine nalazio u stanici policije kada je oko 11 časova hrvatska vojska sa leve obale Une započela napad na područje Kozarske Dubice.

Otišao sam u pravcu fabrike Knežepoljka da bih saznao o čemu se radi i tada sam video da se napad odvijao upravo u pravcu ove fabrike. Video sam takođe civile koji su napuštali svoje kuće i bežali, kao i da u blizini fabrike gore automobili.

U vreme napada hrvatske vojske u fabrici Knežepoljka bilo je na radnom mestu između 350-400 radnika. Oni su napuštali fabriku sa zadnje strane, provalivši žičanu ogradu.

Upoznat sam da su ovaj napad izvršili pripadnici druge gardijske brigade hrvatske vojske čiji su pripadnici nosili oznake "Crne mambe". Oni su prilikom povlačenja ostavili tela 9 svojih poginulih vojnika. Kod tih vojnika pronađena su lična dokumenta iz kojih su se videli tačni njihovi podaci. Kod njih je pronađena i topografska karta u kojoj je bio ucrtan pravac napada hrvatske vojske. Na jednoj karti je pisalo "akcija Drina 1995."...

 

4.11. Svedok 727/96-31 navodi:

...Moj brat Dušan Zgonjanin pošao je u svom putničkom automobilu marke "Reno" sa Radetom Stegićem, Radovanom Trubarcem, Miletom Babićem i Branisalvom Vukmirovićem u pravcu fabrike Knežepoljka, gde su ih sačekali pripadnici hrvatske vojske koji su otvorili vatru na vozilo kojim je upravljao moj brat, pa su ih svu petoricu poubijali. Telo Stegića je nađeno u vozilu svo izrešetano, a tela ostale četvorice pronađena su u blizini. Moj zaključak je da su im hrvatski vojnici naredili da izađu iz vozila i da su ih tada poubijali...

 

4.12. Svedok 727/96-5 navodi:

...Kada smo čuli pucnjavu 18. septembra 1995. godine ja sam sreo T.M. pa smo pošli u njegovim kolima ulicom Milana Tepića da bi utvrdili o čemu se radi.

Kada smo se približili kapiji fabrike Knežepoljka na oko 30m ja sam primetio grupu vojnika i pošto smo zaključili da su to hrvatski vojnici, T.M. je naglo krenuo vozilom unazad. Vojnici su tada otvorili vatru po nama i ja sam tom prilikom bio ranjen u glavu.

No i pored toga, pošto mi je ukazana prva pomoć mi smo organizovali uz pomoć policije liniju fronta i uspeli smo da odbacimo preko Une hrvatske vojnike koji su bili ušli u grad kod fabrike Knežepoljka.

Uočio sam da se radi o veoma dobro obučenim i naoružanim vojnicima.

Sutradan na mestu gde su hrvatski vojnici prešli Unu pronašli smo veliki broj ubijenih civila...

 

4.13. Svedok 727/96-14, vozač iz Dubice, navodi:

...Oko 11 časova hrvatska vojska je sa leve obale Une otvorila snažnu artiljerijsku vatru po Dubici i halama fabrike Knežepoljka. U jednom trenutku ta vatra je preneta u dubinu grada i po okolnom selima, pa se pojavila hrvatska vojska koja je pošla u pravcu fabrike Knežepoljka.

Kada smo mi to u fabrici uočili provalili smo ogradu da bi radnici izašli. Tom prilikom hrvatski vojnici su ubijali civile koji su se nalazili na pravcu njihovog kretanja.

Kada je na motorciklu naišao Miloš Budimir njega su hrvatski vojnici ubili na licu mesta. Tada je naišao i Đuro Pralica koga su takođe ubili...

 

DOKAZ: 725/96-7, 725/96-9, 725/96-46, 727/96-5, 727/96-7, 727/96-10, 727/96-11, 727/96-12, 727/96-14, 727/96-15, 727/96-16, 727/96-17, 727/96-18, 727/96-20, 727/96-22, 727/96-23, 727/96-24, 727/96-25, 727/96-26, 727/96-29, 727/96-30, 727/96-31, 727/96-32, 727/96-33, 727/96-35, 727/96-39, 727/96-41, 727/96-44, 727/96-45, 727/96-47, 727/96-50, 727/96-51, 727/96-52, 727/96-53, 727/96-54, 727/96-55, 727/96-56, 36/97-1, 36/97-4, 36/97-18, 57/98-4, 300/98,